Buđenje ponekad može biti veoma neprijatno. Ipak, ono je neizbežno.
Da li ste znali da se sve ono za čime žudimo nalazi izvan naše zone komfora? Šta je to zona komfora? Zona komfora, drugačije nazvana i zona bezbednosti ili sigurnosti, može postati najnekomfornije mesto za život.
U prirodi živih bića je da ono što im je poznato dožive kao bezbedno. A zapravo nije tako. Veliki broj emocija, dinamika u odnosima, uverenja i ponašanja nisu za nas ni poželjni ni prijatni. Ipak ih održavamo jer su nam poznati, i što su ranije stečeni, to za našu podsvest predstavljaju sigurnije mesto.
No, to sigurno mesto veoma često je daleko od utočišta za kojim tragamo. Umesto radosti donosi apatiju i letargiju, umesto snage osećaj iscrpljenosti, umesto spokoja unutrašnji nemir i nezadovoljstvo. Zašto?
Zona komfora je stanje ponašanja u kome osoba deluje lišena anksioznosti. Ona predstavlja skup stvari i radnji koje radimo sa lakoćom, uz prisustvo minimalne anksioznosti ili bez nje. Sve ono što radimo s lakoćom, bez napora i uz odsustvo neprijatnosti, nalazi se unutar zone komfora. Sve ono što nam izaziva neprijatnost nalazi se izvan nje.
U čovekovoj prirodi je težnja ka prijatnosti i izbegavanje neprijatnosti, no to što je nešto prirodno ne znači i da je korisno.
Zadatak: osvestite jednu ili više pojava koje u vama izazivaju neprijatnost, nelagodu ili strah (npr. javni nastup, samostalno putovanje, odbijanje usluge nekome bliskom, otvaranje i ranjivost, itd.).
Imperativ prijatnosti uzrokuje infantilne pristupe izborima i iste takve perspektive. Zona komfora je podržana ovim imperativom i otporom prema svemu što nije prijatno ili zahteva dodatni napor. Izbor aktivnosti bez stresa ima za posledicu znatno nižu produktivnost i neznatan razvoj potencijala.
Iako na neprilike, bolesti, teškoće i izazove gledamo sa negodovanjem, one predstavljaju katalizatore koje nam život priredi. Ono što zovemo teškim životom najčešće ne podrazumeva same okolnosti, već naš način nošenja sa izazovima i percepciju koja podrazumeva otpor nelagodi.
S druge strane, hvatanje u koštac sa izazovima, preuzimanje rizika, kretanje uprkos strahovima i izgradnja poverenja u život predstavljaju stepenice ka ispunjenom životu, osvešćivanju sopstvenih snaga i moći i osećaju ponosa i zadovoljstva zbog življenja „punim plućima".
Brodovi su najsigurniji u luci, a avioni u hangarima. Ali ni jedni ni drugi time ne mogu ostvariti svoju svrhu. Isto je i sa ljudima.
Život izvan zone komfora omogućava razvoj emocionalne, adaptivne, socijalne i duhovne inteligencije — a svaka od njih čini se važnijom od one ka kojoj je do sada bila usmerena sva pažnja: IQ, umna inteligencija.
Šta je to što vam je potrebno da biste istupili iz svoje zone komfora?